Keramika
Keramika je posvuda i igra značajnu ulogu u svakodnevnom životu ljudi. Keramika se koristi u razne svrhe kako u građevinarstvu tako i u elektronici, medicini, umjetnosti….Postoje četiri osnovne vrste keramike; a to su zemljana, kamena, koštana i kao najfinija vrsta keramike, porculan. Te četiri vrste variraju u skladu sa smjesom mješavine gline i ostalih aditiva koja se koristi za njihovo stvaranje kao i o visini temperature potrebnom za njihovo pečenje rezultirajući tako njihovu čvrstoću i trajnost gotovih proizvoda. Neporoznost kod obične keramike postiže se tek glaziranjem površine. Kvaliteta proizvoda će ovisiti i o čistoći gline koja se koristi za njihovu izradu.
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Ceramic_art
Zemljana keramika / Earthenware
Zemljana keramika smatra se najdugovječnijim oblikom keramike, jer datira još iz kamenog doba. Zemljana keramika smatra se najmekšim oblikom keramike, jer se peče na najnižoj temperaturi i kao rezultat tome glavne karakteristike zemljane keramike je blaga porozno i krhkoća.
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Earthenware
Pod zemljanu keramiku spada sva antička keramika, predmeti od terakote (najbolji primjeri terakote su kineski glineni ratnici, koji se također nazivaju Terakota vojska) te keramika iz Europe koja je nastajala sve do 16. stoljeća. Naglasak na glaziranu zemljanu keramiku Majolika (Italija), Delft (Nizozemska) ili Faience (Francuska) kao rezultat Europskog pokušaja repliciranja vrijednog Kineskog porculana.
Kako bi se postiglo da zemljana keramika bude vodootporna, uronili bi je u staklastu tekućinu poznatu kao staklasto tijelo – olovnu glazuru, a zatim su je ponovno stavili u peć. Glina u sebi sadrži željezo i nečistoće koje zemljanoj keramici daje nijansu koja se kreće od tamnocrvene do kremaste, crne ili sive, u skladu omjerom aditiva kao i sadržajem kisika u peći tijekom procesa pečenja. Ova vrsta keramike može biti tanka poput porculana i manje čvrsta ali poroznija od kamene keramike. Općenito, ova vrsta keramike peče se na temperaturama od 1000 do 1200 °C.
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Majolica
Italija u 15. stoljeću olovnu glazuru poboljšava dodavanjem oksida kositra, po utjecaju na Islamske keramičke predmete uvezene preko Sicilije, što dovodi do razvoja poznate vrste keramike zvane Majolika.
Kamena keramika / Stoneware
Ova vrsta keramike je gusta i ima karakter koji nakon zagrijavanja podsjeća na kamen; to je razlog zašto je i nazvana kamena keramika (stoneware). Ova keramika je nepropusna i normalno neprozirna. U prirodnom stanju je sive boje; međutim, postaje smeđa zbog procesa pečenja, a različite boje se tada mogu dodavati kroz proces glaziranja.
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Stoneware
Općenito, ova vrsta keramike peče se na temperaturama od 1000 do 1300 °C. Kamena keramika inače se koristi u izradi komercijalnog posuđa. S druge strane, preferiraju ga i umjetnici u izradi likovne keramike. Prva kamena keramika nastala je za vrijeme dinastije Shang u Kini. U Europi prvo se pojavljuje u Njemačkoj u 15. stoljeću, nakon toga u 17. stoljeću Engleski keramičari prvi započinju sa solnom glazurom kamenog posuđa. Slano glazirana keramika je keramika s prozirnom glazurom koja ima blagu teksturu narančine kore. Slana glazura nastaje bacanjem soli u peć tijekom procesa pečenja na višim temperaturama. Razvoj je uslijedio u 18. stoljeću kada je čovjek po imenu Josiah Wedgwood napravio crnu (Basalte) i bijelu kamenu keramiku (Jasperware).
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Wedgwood
Porculan
Porculan je najfinija i najvrjednija vrsta keramike, koja se dobiva pečenjem pročišćene mješavine kaolina (bijela glina), kvarca, petuntse (glinenac) i feldspat (mineral) na visokoj temperaturi. Naziv dobila po riječi porcellana (tal. školjka) koju je europski istraživač Marko Polo koristio za opisati porculan iz Kine, jer svojim sjajnim izgledom i bojom podsjeća na školjku. Karakteristika porculana je izrazita bjelina, čvrstoća, sjaj, poroznost i prozirnost.
Izvor: https://antikspalato.hr/porcelain-reichenbach-2-cups-saucer
Smjesa se oblikuje ručno, lijevanjem u kalupe ili na lončarskom kolu kao željeni predmet bilo to kao tanjur, šalica, vaza, figura, vrč, zdjela... Kaolin bijela glina kao glavni sastojak smjese, koji je otporan na visoke temperature i kao takav se ne tali, što zapravo smjesi omogućava da željeni predmet zadrži svoj oblik i bijelu boju, dok petuntse se tali pri visokim temperaturama formirajući nepropusno prirodno staklo koje ostakljuje površinu posude. Porculan nastaje kada se petuntse u potpunosti sjedini s kaolinom. Smjesa se peče u keramičkoj peći, na visokoj temperaturi (1200 – 1400 °C) gdje djelovanjem topline dobiva bitnu kvalitetu - tvrdoću. Ovisno o visini temperature pečenja smjese, porculan je podijeljen u različite klasifikacije, možemo dobiti meki, tvrdi ili koštani porculan.
Meki porculan (umjetni porculan) – materijal nastao u 18st. pokušajima europskih lončara da repliciraju kineski tvrdi porculan. Ima znatno niži udio kaolina, a veći udio glinenca za razliku od tvrdog porculana. Meki porculan se peče na nižim temperaturama oko 1200 °C što za prednost ima izražajnije boje.
Tvrdi porculan (originalni porculan) – Nastao u Kini oko 7 stoljeća. Smjesa sadrži veliki udio kaolina. Peče se na visokim temperaturama oko 1400 °C čime se postiže prozirnost i velika tvrdoća koja zna dostizati razinu 8 na Mohsovoj skali tvrdoće (nadilazi tvrdoću žada).
Koštana keramika / Bone China
Keramičari poput Josiaha Spodea dotjerali su uobičajenu formulu porculanske smjese stavljajući praha koštanog pepela (fosfat dobiven iz životinjskih kostiju) kako bi stvorili koštani porculan – vrstu porculana koji je manje sklon oštećenjima, ogrebotinama i lomljenju. Ima izuzetnu čvrstoću i obično daje bjelokost-bijeli izgled, boju i proziran rezultat. Smatra se najčvršćom vrstom porculana. Obično se peku na visokoj temperaturi od 1200 – 1450 °C.
Zbog svojih karakteristika ovo zamjenjuje pravi porculan u današnje vrijeme. Bone Chinu najviše možemo naći u SAD-u i Britaniji, dok ostatak Europe preferira još uvijek pravi (tvrdi) porculan.
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Bone_china
